Tijelo je biti. Um su suprotnosti. I igra nema kraja.

Pokušavaš kontrolirati obrasce, rastapati ih, preimenovati, prerasporediti, zamijeniti — i često sve to izgleda potpuno besmisleno. Nešto u tebi sve to vidi, i čini se da više jednostavno ne možeš „ne vidjeti“. Da ne vidiš, možda bi ti bilo lakše, ali više nije moguće.

​

I tako počneš koristiti ono što znaš kao alat da upravljaš svojim životom. I tu stvari počnu škripati. Nitko ti ne kaže da to moraš ili ne moraš raditi; sve se ionako događa samo od sebe. I um počne paničariti, tražiti tehnike, alate, štake. Sve one tehnike koje su prije funkcionirale, odjednom nestaju kao šećer u vrućem čaju — jednostavno se ne da kontrolirati. Život se ne može kontrolirati.

​

★ Ako imamo malo sreće i ako smo spremni pogledati, počnemo uviđati samu mehaniku svog ponašanja. Vidimo na čemu smo bespomoćno ovisni — na kojoj kemiji, kojem tipu emocija, kojoj vrsti napetosti ili drame. I to uviđanje — to čisto, mirno prosvjetljenje — stvara promjenu. Svijest se mijenja, otpušta se otpor.

​

Između potencijala i uvjetovanosti postoji neka vrsta prirodnosti koja te uvijek može odvesti do konkretne akcije — one čiste, neiskrivljene akcije. I ta akcija nije spontana impulzivnost — najbliža riječ je instinkt. Instinkt koji je često savršeno tempiran. I u tom trenutku, sve je baš onako kako jeste — i to je potpuno prirodno. Ipak, neznanje, htio ti to ili ne, drži te zaglavljenog u uvjetovanosti. Dok se svijest nekako ne proširi, ne otvori kroz informaciju, iskustvo ili onaj trenutak kada jednostavno vidiš. Um se mora trenirati — inače će se uvijek vratiti u stare tragove koje je već iskopaо.

​

★★ Također, sve se može pretvoriti u dogmu. A kad se to dogodi, prirodnost nestaje. Isto vrijedi i za Human Design — nije imun.
Ipak, želim pokrenuti ciklus za one od vas u koje je Human Design već na neki način ušao. Bio bi to trening fokusiran na vaše mape, vaša pitanja, vašu svijest. Ne bi to bile klasične lekcije o nekoj HD temi — to je dosadno za one koji se time ne bave direktno. Više bi to bila direktna interakcija: pitanja, odgovori, refleksija onoga što živimo i kako na to možemo baciti svjetlo kroz jezik Human Designa.

​

Sigurna sam da će to biti duboko iskustvo. Duboko ne zbog složenosti, već zato što će skriveno izaći na vidjelo. Postat će jasno. Um će iskočiti iz svojih ustaljenih tračnica i svijest će se pomaknuti.

Kao što sam već spomenula — um treba trenirati, da se ne bi zapinjao u uvjetovanosti, da ne bi stalno lovio potencijal ili bio izgubljen.

Naravno — kroz svijest o tome kako funkcioniram, upoznajem sebe. Prihvaćam sebe. I time se događa samorealizacija. Ponekad je jednostavno vrijeme probuditi um iz sna.

​

★★★ Proširit ćemo sposobnost da obuhvatimo paradoks koji živimo svaki dan. Moći ćemo vidjeti gdje se pojavljuju naši okidači — i zašto. I najvažnije, moći ćemo otpustiti intenzitet koji nas drži ovisnima o određenoj mehanici koja taj okidač pokreće. Želimo ojačati kapacitet našeg uma, da ne bude samo um koji se kreće između suprotnosti, nego da može obuhvatiti i paradoks — i živjeti s njim.

​

Ne može se zaobići — evolucija od nas traži da na dnevnoj razini možemo obuhvatiti paradoks i nastaviti se kretati naprijed. A Human Design je znanje čiji jezik nevjerojatno precizno opisuje ono što se u nama događa.

​

Dobrodošli